Izbornik
heeader image

Živorodna gušterica

fullscreen Živorodna gušterica
Živorodna gušterica

Vrsta guštera za koju znanstvenici još nemaju dovoljno  podataka o njezinoj ugroženosti na nacionalnoj razini (DD) je živorodna gušterica (Zootoca vivipara), nastanjuje veći dio Europskog kontinenta, uključujući arktički dio Skandinavije, veliku Britaniju  i Irsku. Vrsta se pojavljuje sjevernije od drugih vrsta gmazova, u Norveškoj i do 70* N, što je čak 350 km sjevernije od arktičkog kruga. U RH je zabilježena u sjeverozapadnim kontinentalnim i gorskim područjima gdje naseljava staništa s hladnijom i vlažnijom gorskom/planinskom klimom. Populacija kontinentalnog dijela Hrvatske pripada viviparnoj (legu žive mlade) podvrsti Z.v.vivipara (Von Jacquin 1787) dok populacija iz Gorskog kotara pripada oviparnoj (legu jaja) podvrsti Z.v.carniolica (Mayer i sur., 2000) Poznata je i treća nizinska , oviparna populacija koja pripada podvrsti Z.v. pannonica (Lac i Kluch), ( Jelić i Bogdanović, 2011), a koja je prikazana na fotografiji.Brojnost ove populacije je u opadanju zbog nestanka staništa (ubanizacija, sječa šuma, intenzivna poljoprivreda, isušivanje). Duljina tijela je do 7,5 cm i repom do 20 cm. Odrasle ženke su veće od mužjaka. Snaže su građe, male i okrugle glave, debelog vrata i repa te relativno kratkih nogu i prstiju. temeljna boja j većinom smeđa, može biti siva ili maslinasta. Mlade jedinke su u pravilu tamnije od odraslih primjeraka. Vrlo dobro podnosi niske temperature pa čak i smrzavanje koje može preživjeti u trajanju od 24 sata. Krv gušterica pokazuje povećanu otpornost na formiranje kristala leda što bi moglo biti u korelaciji s izrazitim povišenjem koncentracije glukoze u krvi za vrijeme hibernacije. Spolnu zrelost postiže unutar 2-3 godine. 

FOTO: STRUČNI VODITELJ U JAVNOJ USTANOVI ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA VSŽ. Fotografirano u spačvanskom bazenu.

Vrh